Marc Lawrence dijeli četiri načina kako se prilagođava svakodnevnim poteškoćama koje često donosi briga za drugoga.
Na internetu postoji popularan meme koji kaže:
Lako je biti roditelj, to je kao da voziš bicikl. Osim što bicikl gori, i ti goriš, i sve oko tebe gori i ponekad imaš osjećaj kao da si u paklu.
Kao roditelj dvanaestogodišnje djevojčice većinu se vremena tako i osjećam. Kada tome dodate još i činjenicu da sam njegovatelj svoje supruge, nema riječi kojima bih mogao opisali pakao kroz koji ponekad prolazim.
Nemojte me krivo shvatiti, roditeljstvo i njegovanje mogu vam pružiti veliko zadovoljstvo, osobito ako uspijete prevladati najveću prepreku s kojom se njegovatelji suočavaju – nedostatak vremena.
Tijekom godina rada u korporativnom svijetu, redovito sam bio nezadovoljan samim sobom kad ne bih izvršio sve sa svog dnevnog popisa obaveza.
Nisam osobito organizirana ili učinkovita osoba, pa sam pokušao primijeniti gotovo svaki sustav upravljanja zadacima ikada osmišljen, ali bezuspješno. Međutim, smatram da sam sposoban odraditi posao tamo gdje bi netko drugi mogao podbaciti.
Sada kad sam stariji i mudriji te odgovaram uglavnom samome sebi, ne osjećam često tu razinu tjeskobe. Naučio sam kako bolje odrediti prioritete, postaviti razumna očekivanja i ne gristi se ako ne uspijem. Kako bih vam pomogao da na najbolji mogući način iskoristite svoj dan, želim podijeliti pregled svog dana, kao i par savjeta što učiniti da bi vaš dan više izgledao kao raj, a manje kao pakao.
Nisam jutarnja osoba. Na fakultetu nikada nisam imao zakazano predavanje prije 11 sati. Danas je pomalo ironično da sam ja taj koji ustaje u 6:30 ujutro kako bih probudio ostale ukućane.
Sada rano ustajem, brinem se za psa, budim ukućane, palim svjetla i grijanje, provjeravam dnevne obaveze, ponekad se istuširam i pijem prvu šalicu kave. Zatim spremam kćer za školu i vozim je na nastavu, što obično traje sat vremena.
Zatim uzimam svoje lijekove (da, briga o sebi također je važna), doručkujem, pijem drugu šalicu kave i planiram ostatak dana.
Jedan od najvećih izazova u mom životu njegovatelja je to što je svaki dan drugačiji, kako u pogledu rasporeda tako i zbog nepredvidivosti bolesti moje supruge. Nikada ne znam što mogu očekivati dok je ne pokušam izvući iz kreveta. Ostatak jutra obično provodim brinući o njezinim potrebama, odnosno tuširanju, obavljanju nužde, hranjenju i odlasku na terapije, ako je potrebno.
Poslijepodneva su najčešće posvećena rješavanju supruginih problema ili obavljanju pregleda te kućanskim poslovima poput pranja rublja, plaćanja računa, rješavanja problema sa zdravstvenim osiguranjem, pisanja rasporeda te svega drugoga što vam padne na pamet. Uz to, pronađem i nešto vremena za pisanje bloga.
Za sve to imam samo oko tri sata jer kći dolazi kući oko 15 sati. Tada svoju pažnju preusmjeravam na njezine probleme, obaveze i domaću zadaću. Tada moram početi i razmišljati o večeri.
Poslijepodne je razdoblje kada je najveća vjerojatnost da neću uspjeti obaviti sve zadatke jer će neizbježno iskrsnuti neki problem zbog kojeg ću morati ponovno prilagoditi raspored.
Zbog manjka energije večer može biti najstresniji dio dana. Trudim se pobrinuti da svi budu nahranjeni (uključujući i psa), da je kći spremna za sljedeći dan, da obitelj provede malo „kvalitetnog vremena” zajedno i da moja žena i kći odu spavati na vrijeme.
(Pas vjerno odlazi u krevet u 20:30 bez ikakve intervencije)
Obično bude oko 22 ili 22:30 kada sve obavim i pospremim. Sljedeća dva sata su moje vrijeme u kojem mogu nadoknaditi sve bitne stvari koje sam ranije propustio, raditi na projektima ili se opustiti gledajući TV.
Kada je sve dobro, u krevetu sam do 00:30, što je za mene normalno jer sam oduvijek bila noćna ptica.
U gotovo 50 % slučajeva dan bude kako sam ga prethodno opisao. U svim drugim slučajevima nešto će poremetiti ovaj tijek. To može biti neočekivana bolest, noćne more, jake oluje ili bezbroj drugih problema koji mogu iskrsnuti. Tada u najboljem slučaju spavam svega nekoliko sati, a najvažnije mi je da mogu odrijemati tijekom dana.
Svaka je osoba drugačija i različito podnosi stres, neizvjesnost i kaos, pa je teško reći što će vama konkretno odgovarati. Međutim, želio bih podijeliti nekoliko savjeta koje sam stekao iz vlastitog iskustva njegovatelja kako bih vam pomogao lakše prebrodite dan i budete uspješni.
Najvažnija stvar koju možete učiniti je upoznati i prihvatiti samoga sebe. Budite svjesni vlastitih navika, kako se nosite s frustracijama i koliko energije imate. Ako pokušavate prijeći vlastite prirođene granice, vjerojatno ćete samo povećati razinu stresa i nećete moći izvršiti brojne zadatke.
Baš kao i kod redovite tjelovježbe, s vremenom možete poboljšati svoju izdržljivost i ponašanje primjenom alata kao što su tjelovježba, meditacija, drijemanje, bolja prehrana i slično, koji vam mogu pritom pomoći.
Poanta je da što se bolje brinete za sebe, to ste sposobniji brinuti se za druge.
Moj dan zahtijeva puno fleksibilnosti s obzirom na prirodu bolesti moje supruge i kćerinu dob. Ako se brinete o nekome kome je potrebna struktura, tada su planiranje i dosljednost vaši saveznici.
Imam plan za svaki dan koji uređujem pomoću online kalendara i raznih popisa. Koristim uređaje Amazon Echo koji su smješteni po cijeloj kući te mi tako omogućavaju trenutni pristup kalendarima i popisima kad god mi zatrebaju. Čak imam i jedan uređaj u automobilu.
Sustav nije savršen i ne vidim uvijek sve obavijesti, ali je praktičan, fleksibilan i, što je najvažnije, dostupan drugim osobama koji mi pomažu.
Uvijek pokušavam biti što učinkovitiji. Ako kuham, napravit ću dovoljno za više obroka. Ako naručujem hranu, možda ću naručiti još jedno jelo kako bih imao dodatni ručak ili večeru. Kad kupujem namirnice, kupujem dvostruko više namirnica koje se ne kvare, tako da ih ne moram kupovati svaki tjedan.
Iako volim podržavati lokalne tvrtke, veći dio kupovine obavljam putem Interneta, od pojedinačnih artikala za koje bi inače bio potreban odlazak u željezariju, do kupovine većih količina kao što su proizvodi od papira kako bih bio siguran da je naš dom dobro opskrbljen.
I dalje me nervira kupovina kvarljivih namirnica, ali radim na tome, pa ne kupujem previše i ne bacam toliko mnogo.
Da budem iskren, ovo je prijedlog kojeg se sam ne pridržavam, a trebao bih. Nemam rezervni plan.
Moja mi sestra pomaže koliko god može, ali u slučaju da se razbolim, da me uhite ili otmu vanzemaljci, vjerojatno neće biti nikoga tko bi me mogao odmah zamijeniti. To je neugodna činjenica koju želim ispraviti.
U najboljem slučaju u pomoć bi mogla uskočiti moja sestra, nekoliko odabranih prijatelja ili neki drugi član obitelji. U najgorem slučaju morao bih zaposliti pomoćnika. Kažem, to je najgori mogući scenarij jer pomoćnik ne bi znao našu svakodnevnu rutinu i vjerojatno ne bi mogao brinuti o mojoj supruzi i kćeri, a bio bi i prilično skup.
Najbolji savjet koji mogu dati je da se sa svakim danom, svakim satom i svakom minutom nosite kako dolazi i da pritom ne zaboravite disati. Uživajte u svojim uspjesima i ne zamarajte se neuspjesima. Ono što je najvažnije, nemojte se bojati potražiti pomoć liječnika, socijalnih radnika, obitelji ili prijatelja. U konačnici, vrijeme može biti vaš saveznik.