Marijana Erceg naša je kolegica koja u PLIVI radi više od 20 godina, a nedavno je preuzela funkciju direktorice R&D operacija. PLIVU smatra svojom drugom obitelji, a u razgovoru nam je ispričala kako se njezina karijera razvijala, kako danas izgleda njezin tipični dan i čime se sve njezin tim bavi.

Oduvijek sam se željela baviti istraživanjem i razvojem lijekova. Studirala sam farmaciju i imala sam sreću što sam svoj profesionalni put mogla započeti već na 3. godini studija, kada sam dobila PLIVINU stipendiju. PLIVA i ja smo od tada vjerni životni suputnici. Ovdje radim već više od 20 godina i moji bližnji su se naviknuli na to da je meni PLIVA zaista druga obitelj. U najvećem jeku pandemije, kada sam radila od kuće provodeći dane na sastancima i za računalom, moja su se djeca razočarala shvativši da ja zapravo ne radim u laboratoriju, niti mućkam one prekrasne otopine koje su vidjeli na predstavi Čarobna kemija koja se održala tijekom Dana djece u PLIVI. Prijatelji i rodbina pak misle da ja znam sve o svakom PLIVINOM lijeku (i lijeku općenito), pa me tražeći savjete često vrate u studentske dane i potaknu da redovito osvježavam svoje znanje. Rekla bih da je ljudima izvan struke, pa i našim bližnjima, teško shvatiti čime se mi točno bavimo, ali mogu posvjedočiti da ime PLIVA uvijek pobudi pozitivne reakcije.

Odjel kojim danas upravljam kao direktorica R&D Operacija osnovan je prije nekoliko mjeseci. Cilj našeg odjela je objedinjavanje aktivnosti podrške projektnim timovima Istraživanja i razvoja, kako bi se istraživači mogli maksimalno fokusirati na stručne aspekte svoga posla. Farmaceutska je industrija specifična po jako strogim zahtjevima kvalitete i rigidnom regulatornom okviru te u takvom okruženju nije lako zadržati kreativnost, a ona je za R&D znanstvenike ključna. Upravo zbog toga vjerujem da je osnivanje ovakvog odjela, koji objedinjuje specifična znanja potrebna za osiguravanje usklađenosti sa zahtjevima kvalitete, neometano odvijanje procesa te održavanje opreme i sustava, dobar potez koji će rasteretiti znanstvenike i olakšati im da fokusirano i kreativno razvijaju nove proizvode.

Moj tipičan radni dan je poprilično dinamičan i obično uključuje nekoliko sastanaka na kojima sa svojim timom prolazim kroz aktualne projekte te razgovaramo o načinima rješavanja izazova ili mogućim unapređenjima vezanim za opremu, procese ili sustave. Jedan dio vremena svakodnevno posvećujem pregledu i odobravanju dokumentacije, a uz to redovito pratim tijek aktivnosti na projektima kako bih mogla prepoznati trenutak u kojem ćemo se moj tim i ja uključiti u proces. Dio tima R&D Operacija upravlja poslovima slanja i prijema uzoraka između Tevinih i drugih lokacija širom svijeta te dogovara i realizira suradnje s vanjskim ustanovama i laboratorijima. Uključena sam i u nekoliko globalnih inicijativa kojima se nastoje unaprijediti razni aspekti poslovanja. Suradnja s kolegama iz drugih Tevinih odjela daje mi mogućnost razmjene iskustava, detektiranja i usvajanja najboljih praksi iz cijele kompanije.

Najveći dio svog radnog staža provela sam vodeći analitičke timove u razvoju lijekova. To je izuzetno kompleksan posao koji zahtjeva donošenje pravilnih zaključaka na temelju mnoštva informacija te kontinuirano balansiranje između sagledavanja šire slike s jedne strane, a s druge pak detalja za koje smo svjesni da mogu biti važni. Razvoj kompleksnih sterilnih proizvoda je maraton i treba znati rasporediti snagu. Moram priznati da se to znalo pokazati izazovnim, no uz podršku tima svi se izazovi prebrode i uspješno se dođe do cilja. Kada sam se počela baviti poslovima podrške, ostala sam zapanjena količinom i raznolikošću aktivnosti koje se odvijaju u pozadini projektnih zadataka. I dalje svakodnevno učim o sustavima, procesima i zahtjevima kvalitete koje moramo zadovoljiti i svim drugim brojnim aspektima ovog radnog mjesta, pa se povremeno moram ohrabriti pomišlju da time vježbam mozak. Mogućnost rada u ova dva područja pružila mi je cjelovitu sliku o funkcioniraju Istraživanja i razvoja. Zahvaljujući tome mogu donositi bolje odluke u svakodnevnom radu.

Raditi u PLIVI i Tevi je jako zanimljivo, dinamično i poticajno. Za mene je zaposlenje u PLIVI bilo zaista ispunjenje sna jer sam dobila priliku raditi na najzanimljivijim projektima, na najboljoj opremi, s mogućnošću učenja i razvoja te kontakta s kolegama znanstvenicima iz cijelog svijeta. S druge strane, radi zahtjevnosti posla, visokih standarada koje pratimo i kratkih rokova, zna biti i poprilično stresno, no zahvaljujući kvalitetnim međuljudskim odnosima i podršci među kolegama, sve se nekako prebrodi.

Najviše me motivira kad čujem da je neki proizvod u čijem smo razvoju sudjelovali plasiran na tržište. Tada postanem svjesna da je „projekt“ na kojem radimo, postao proizvod koji će nekome poboljšati kvalitetu života. No na putu do tog velikog uspjeha, motivira me i puno sitnih stvari: uspješno riješen problem, konstruktivan sastanak, zanimljiva edukacija, zadovoljstvo tima, trenuci inspiracije i poneki „aha“ moment kad u djeliću sekunde sve izgleda savršeno jasno.

Na kraju radnog dana ili tjedna, najbolje se opustim u obiteljskom okruženju i druženju s prijateljima. Volim kvalitetne, inspirativne razgovore uz duge kave ili opuštene večere. Jako me veseli i sport, ne propuštam vježbanje i druženje sa svojom ekipom na pilatesu. Poslije toga sam resetirana dušom i tijelom i spremna za razvoženje djece na sportske aktivnosti, što je i dalje moja glavna aktivnost u slobodno vrijeme.

U svojoj sam dugogodišnjoj karijeri čula dosta mudrih riječi i dobila puno dobrih savjeta, ali jedna izreka mi se urezala u pamćenje više od drugih: „Sreća se nalazi tamo gdje se susretnu spremnost i prilika“. Spremnost gradimo radnim navikama, kontinuiranim učenjem, upornošću, čitanjem, širenjem poznanstava i vidika. Vjerujem da na taj način postavljamo temelje mindseta koji nas otvara raznim mogućnostima te postajemo spremni uočiti prilike i realizirati ideje kad se pojave. To je onaj rad i trud ispod površine zbog kojeg uspjeh često zna izgledati kao puka sreća. Istina je da prilika dolazi onima koji su za nju spremni. Svi smo mi kovači vlastite sreće – na nama je da izgradimo pravi stav i svjetonazor, a onda iščekujemo da se „cijeli Svemir uroti da ispunimo svoje snove“, kako bi zaključio Paulo Coelho u knjizi Alkemičar.

Mlađim generacijama bih savjetovala da prije svega izaberu zanimanje koje vole. Ako budu voljeli ono što rade, onda će razumjeti i svrhu svog posla. Kada razumijemo svrhu svog posla, ništa nije teško i intrinzično smo motivirani dati najbolje od sebe. Osim toga, važno je biti strpljiv i uporan te koristiti sve prilike za učenje i razvoj. Svijet se prebrzo mijenja i po meni izreka „Tko ne napreduje, nazaduje“, nije floskula nego realnost.